The 25th PagArtFestival ended with the traditional presentation of a young musician. This summer it was Filip Mišković, a great guitarist who held a concert on August 16 in the House of Culture in Povljana and on August 17 in the Old Town of Pag, under the stars.
The Old Town of Pag is one of the locations in Pag that the PagArtFestival has turned into a favorite stage for a special audience. Even a light wind did not distract the performer or the audience.
A beautiful, very demanding and refined program composed of works by J. S. Bach, Napoleon Coste, Boris Papandopulo and a large part of F. Tárrega, with the inevitable Capricho Árabe and Danza mora, as well as the beautiful Suite Valenciana by V. Asencio, was performed by Filip Mišković at an enviable artistic level, extremely responsible and dedicated, confirming on the one hand the quality of the extraordinary Zagreb guitar school founded by Darko Petrinjak (with whom Filip Mišković studies guitar at the Academy of Music in Zagreb), and on the other hand the goal of PagArtFestival - for art!
Filip Mišković i strma putanja uspjeha
Te 2019. godine debitirao je kao solist uz Orkestar HNK Split pod vodstvom talijanske dirigentice Gianne Fratte u Koncertu za gitaru i orkestar u D-duru, op. 99 Maria Castelnuova-Tedesca u sklopu šestog izdanja Filharmonije budućnosti, projekta u kojem najuspješniji učenici splitske glazbene škole dijele pultove i pozornicu s profesionalnim glazbenicima u splitskom teatru. Netom se okitio titulom Splitskog pupoljka, biografija mu je brojala preko četrdeset nagrada u juniorskim i seniorskim kategorijama u domovini i inozemstvu, a Oskar znanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta primio je četiri godine uzastopno.
Već je imao i solističko orkestralno iskustvo uz gudački orkestar I Giovani Solisti pod vodstvom maestra Emmeta Drake 2018. u izvedbi Koncerta u D-duru za gitaru, RV. 93 Antonia Vivaldija. Danas njegova biografija broji čak sedam Oskara znanja, Rektorovu i Dekanovu nagradu, a pokorio je i 11. Hrvatsko natjecanje mladih glazbenih umjetnika Papandopulo u kategoriji gitare. Potonje prošlogodišnje natjecanje izdvaja i kao najvažnije:
„Program koji sam izveo u ta tri dana bio je jako zahtjevan te je od mene tražio veliku angažiranost i pripremu prije natjecanja. Zbog količine programa koji sam svirao i njegove težine, 1. nagrada mi je od velikog značaja te mi je pobjeda dala veliki vjetar u leđa za buduće izazove.“\r\n
Njegov prvi doticaj s gitarom dogodio se u KUD-u Ante Zaninović uz tradicionalne dalmatinske pjesme. Osim inspirativne i kvantitativne biografije Filip Mišković privukao je moju pažnju teško objašnjivim faktorom kojeg pojednostavljeno klasificiramo kao „ono nešto“. Pored iznimne zrelosti za tako mladu, nepunoljetnu osobu, bila sam fascinirana njegovom iznimnom profesionalnošću. Ne nužno izvođačkog i tehničkog pristupa gitari i glazbi, već i svemu onome na što glazbenici, naročito mladi, često zaborave. Odgovoran, precizan i vrlo komunikativan, informiran o repertoaru i glazbi koju izvodi, ponudio mi je idealnog saveznika u promociji tadašnje Filharmonije budućnosti.
Međunarodni uspjeh
Ubrzo nakon što je impresionirao tamošnju publiku, kao učenik 2. razreda srednje Glazbene škole Josipa Hatzea iz klase Maroja Brčića, osvojio je i novi kontinent – Sjevernu Ameriku. U finalu seniorske kategorije Filip Mišković natjecao se kao jedini predstavnik Hrvatske s još tri gitarista iz Kine, SAD-a i Kanade u sklopu XV. International Youth Competitiona Američke gitarističke fondacije (GFA) u Miamiju te je osvojio drugo mjesto i novčanu nagradu od tisuću dolara.
Naša komunikacija završila je s njegovim odlaskom na zagrebačku akademiju, koju je upisao sa 17 godina. Još nije završio srednju glazbenu školu ni gimnaziju. Opće obrazovanje nastavio je u splitskoj V. gimnaziji Vladimir Nazor, uz studij Muzičkoj akademiji u Zagrebu:\r\n
„Na prvu se činilo nemoguće izvesti takav pothvat, ali uz odličnu ravnateljicu, psihologinju i tim nastavnika uspio sam završiti gimnaziju i maturirati. Želim im još jednom zahvaliti na velikoj dozi razumijevanja i podrške.“
Ta 2019. bila je prijelomna i u vidu instrumenta. Nakon pet godina čekanja na listi napokon je kupio gitaru izvrsnog francuskog graditelja. Jean-Noël Rohé učio je kod francuskih graditelja Daniela Friedricha i Dominiquea Fielda, koji su za njega rekli da je predstavnik sljedeće generacije francuskih lutijera, a okitio se i titulom najboljeg radnika u Francuskoj (Meilleur Ouvrier de France – M.O.F.):
„Za mene je taj instrument neprocjenjiv, s obzirom na to koliko različitih boja mogu ostvariti na njemu te predivan zvuk koji može proizvesti. Zato sam jako sretan što imam priliku svirati na jednoj gitari građenoj po francuskoj tradiciji, koja je uzor mnogim graditeljima u svijetu.“ Naravno, važnu ulogu predstavljaju i žice pa je Mišković danas član Knobloch Strings obitelj, koja je njegov sponzor žica.
„Bez glazbe bio bih izgubljen”
Još kao srednjoškolac imao je jasnu viziju svoje glazbene karijere te je u intervjuu za portal Dalmacija danas izjavio da se prvenstveno vidi kao koncertni gitarist. Iako odabir takve karijere donosi egzistencijalnu nesigurnost i dalje čvrsto stoji pri toj viziji:
„Još uvijek se u meni nalazi želja da postanem koncertni umjetnik i što sam stariji, sve više osjećam taj poziv. Volim glazbu i njezin sam sluga. Dajem sve od sebe kako bih tu ljubav prenio publici i kako bi i oni zajedno sa mnom uživali. Pitanje egzistencije me nije zaobišlo kao ni bilo koje drugo ljudsko biće. Teško je živjeti u modernom svijetu, gdje su vrijednosti drugačije posložene. Iako sam završio preddiplomski studij računarstva na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, koji ima etiketu kao jedan od najtežih fakulteta u Hrvatskoj te osigurava veliku egzistencijalnu sigurnost, srce me privuklo glazbi i njoj sam iznimno posvećen. Bez glazbe bio bih izgubljen.“
Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu također je prepoznat kao izniman talent. U siječnju je na koncertu studenata Muzičke akademije u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog uz Zagrebačku filharmoniju pod palicom Matije Fortune nastupio u izvedbi monumentalnog djela gitarističke literature, Conciertu de Aranjuez Joaquina Rodriga.
U veljači nadolazeće godine ponovit će izvedbu na istom mjestu, ali s Orkestrom HRT-a pod vodstvom Pavla Zajceva. Dokaz je to da Filip Mišković ne propušta prilike za dokazivanje glazbenog umijeća, kao i da mu je svako natjecanje i nastup mamac za publiku i buduće suradnike:
„Naravno, veliku ulogu za nadolazeći nastup s Orkestrom HRT-a imao je i moj debitantski nastup u Lisinskom u izvedbi jednog od najpoznatijih, ali i najljepših koncerata za gitaru i orkestar. To je bila velika odskočna daska za moju dosadašnju karijeru i nadam se da će mi to i dalje pomoći pri otvaranju brojnih vrata u budućnosti, kao i svima onima koji dobiju takvu priliku u svojim studentskim danima. Do sada su koncerti uvijek dolazili k meni pa se nadam da će tako ostati i u budućnosti.“
Otkrivanje i širenje repertoara\r\n
Iako se gitara ne koristi često kao samostalna dionica u orkestru, Mišković je ove godine imao priliku nastupiti i kao dionica gitare u djelu za glas i orkestar Hectora Villa-Lobosa Quatro Canções da Floresta do Amazonas uz Zagrebačku filharmoniju i solisticu Mariju Salečić pod vodstvom Tomislava Fačinija. Ističe da je takvih djela malo, ali ih je vrijedno spomenuti upravo zbog njihove rijetkosti. S obzirom na to da je vrlo otvoren po pitanju repertoara, glazbenih jezika, stilova i različitih tehnika izvedbe, Miškovića se može vidjeti u širokom spektru javnih nastupa.
„Tijekom petogodišnjeg studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao sam mnoge skladbe originalno pisane za gitaru ili obrade skladbi za gitaru. To su uglavnom djela od razdoblja renesanse pa do danas. Moram priznati da mi je bilo jako teško opredijeliti se za određen repertoar, jer sam iz svega pokušavao izvući maksimum i svaki stil mi se sviđa na svoj način. Mislim da sam još uvijek mlad da biram određenu vrstu repertoara te bih zato volio još više proširiti dosad naučen repertoar. Solistički glazbenik bi trebao izvrsno vladati svakim stilom i tehnikama kako bi jasno mogao prenijeti glazbenu poruku.“
Aktivno djeluje i kao član Uppsala Guitar Quarteta oformljenog 2021. godine, kada je u sklopu Eurostrings Artista imao mogućnost svirati u kvartetu s ostalim izvrsnim solistima, Álvarom Toscanom iz Španjolske, Cristinom Galietto iz Italije i Jackom Hancherom iz Engleske. Nakon njihova nastupa na Uppsala Gitarrfestivalu u Švedskoj, organizator je izrazio želju za nastavkom suradnje, što su objeručke prihvatili. Od tada su održali nekoliko koncerata u Švedskoj, Finskoj i Španjolskoj, među kojima se izdvaja koncert za četiri gitare i orkestar Joaquína Rodriga Concierto Andaluz na Uppsali sa Švedskim komornim orkestrom pod vodstvom Christiana Karlsena. U sklopu koncertnog programa izvodili su i obrade djela Gioachina Rossinija, Federica Morene Torrobe, Astora Piazzolle, Georgesa Bizeta te Manuela de Falle.
Unatoč njegovom neprekidnom napretku, moram priznati da sam se Filipa Miškovića sjetila tek pred nekoliko dana kada sam vidjela da nastupa u sklopu novog festivala Majstori gitare u Trogiru, organiziranim od strane Udruge splitskih gitarista GitaraST u suradnji s 54. Trogirskim kulturnim ljetom. Naime, kao perspektivnog gitarista prepoznala ga je i Udruga GitaraST, čiji ga predsjednik Josip Dragnić poznaje od djetinjstva:\r\n
„Filipa pratim od, kako mi se danas čini, davnih dana kada sam radio kao profesor gitare u Josipa Hatzea i kao predavač na ljetnoj školi gitare u Pučišćima, gdje je Filip došao kao učenik gitare jednog od početnih razreda u klasi profesora Vicka Novaka. Od početka je bilo jasno da se radi o iznimno talentiranom, muzikalnom i ambicioznom djetetu koje, što je još važnije, odgovorno i ozbiljno pristupa izvršavanju zadataka te uživa maksimalnu podršku roditelja. Sve ga je to, zajedno s donošenjem pravih odluka u pravo vrijeme vezano za obrazovanje, dovelo do toga da je danas jedan od najelitnijih i najprepoznatljivijih gitarista svoje generacije.\r\n
Taj status zaslužio je osvajanjem brojnih prvih nagrada na važnim međunarodnim natjecanjima, ali posebno osvajanjem drugog mjesta na najprestižnijem svjetskom gitarističkom natjecanju, možemo reći ‘gitarističkom svjetskom prvenstvu’ GFA u Americi, što predstavlja jedan od najvećih uspjeha hrvatskog gitarizma u tzv. youth kategoriji. Pristup koji gaji prema sviranju gitare, njegova radna etika te okruženje u Den Haagu, gdje će nastaviti studirati s našim proslavljenim gitaristom i profesorom Zoranom Dukićem, daje nam za pravo očekivati nove Filipove uspjehe na velikim međunarodnim natjecanjima u no age limit kategorijama te posljedično, njegovu afirmaciju na međunarodnoj profesionalnoj gitarističkoj sceni, što mu ja iskreno i želim.”\r\n
Majstori gitare\r\n
Festival Majstori gitare je recitalom u Kneževom dvoru 2. rujna otvorio Petrit Çeku s kojim je, između ostalih renomiranih gitarista, Mišković na majstorskim radionicama usavršavao gitarističko umijeće:\r\n
„Moram napomenuti da sam, pored svog bivšeg profesora Darka Petrinjaka, s Petritom jako sazrio kao umjetnik. Naravno, dugačak je put koncertnog umjetnika i pun je iznenađenja, ali me jako raduje činjenica da je moja umjetnost prepoznata i uvrštena u prvo izdanje festivala Majstori gitare. Ovim putem želim zahvaliti organizatoru Josipu Dragniću, koji je prepoznao moj rad i stavio me pored jednog od mojih gitarskih uzora.“
Poziv na nadolazeći recital 6. rujna u trogirskom Kneževom dvoru s početkom u dvadeset sati, sigurno će najbolje uputiti sam gitarist:\r\n
„Veći dio programa je s mog diplomskog koncerta održanog na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Izabrao sam ga jer je sadržajno jako bogat, mogu se pokazati sve mogućnosti gitare, od raznih tehnika, boja, artikulacija, dinamika, a i stvoriti predivne atmosfere. Počinjem s djelom hrvatskog skladatelja Stjepana Šuleka Tri trubadurske, posvećenog Darku Petrinjaku. Sastoji se od tri stavka: Sjeta, Sonet i Svečanost. Sljedeća odabrana djela koja ću odsvirati su iz opusa španjolskog skladatelja Francisca Tárrege.\r\n
Program nastavljam još jednim španjolskim skladateljem, Joaquínom Turinom, i njegovim Hommage à Tárrega, a za kraj ostavljam Sonatu Omaggio a Boccherini talijanskog skladatelja Maria Castelnuova-Tedesca. Veseli me što danas postoje ljubitelji klasične gitare koji su spremni odvojiti svoje vrijeme te doći poslušati koncerte na kojima se ona prezentira, ali se nadam da će u budućnosti biti više takvih koncerata koji bi mogli prikupiti više zaljubljenika u klasičnu gitaru, a i klasičnu glazbu općenito.“\r\n
Stečena diploma jedna je od stanica akademskog i umjetničkog obrazovanja Filipa Miškovića, koji postdiplomski studij klasične gitare nastavlja na Kraljevskom konzervatoriju u Haagu kod Zorana Dukića, za kojeg navodi da je od samih početaka bio i ostao njegov najveći uzor u svijetu klasične gitare. Nakon toga doći će i onaj dan kada će ostati sam s gitarom.\r\n
„Dugo sam razmišljao o tome da ću jednog dana biti samostalan umjetnik koji neće imati službenog mentora kod kojeg će se usavršavati. Postajem gotovo siguran da ću biti dovoljno opremljen stečenim znanjem i iskustvom tijekom svih godina, nakon što završim sve studije koje sam imao u planu.“
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n
\r\n